O lokalitetu

Značajni krajobraz Kanal - Luka

KATEGORIJA ZAŠTITE: značajni krajobraz
GODINA ZAŠTITE: 1974.
POVRŠINA: 1 196,77 ha
POLOŽAJ: Šibenik – prostor od Šibenskog mosta do tvrđave sv. Nikole

Obuhvaća prostor od Šibenskog mosta do izlaza iz Kanala sv. Ante, odnosno do tvrđave sv. Nikole, s pripadajućim okolnim obalnim prostorom. Prostor se dijeli na Šibenski zaljev i Kanal sv. Ante. Šibenski zaljev dijeli se na Paklenu, Martinsku i Pećinu-Zekovac. Granica krajobraza prolazi sredinom zaljeva paralelno s pružanjem grada Šibenika. Kanal započinje dvama rtovima, sjeverozapadnim rtom Burnjim Turnom i jugoistočnim rtom Južnim Turnom. Kanal je prirodni fenomen, s brojnim rtovima i uvalama, dug oko 2 500, širok od 140 do 220, dubok do 42 m. Značajni krajobraz obuhvaća nekoliko brda, od kojih je najviše Smričnjak (109 m), iznad Zekovca i gradske četvrti Njivice. Unutar krajobraza nalaze se dvije hridi. Na objema se nalazi svjetionik. Na kraju Kanala nalaze se hrid Ročni i dva otočića (nasipom od kamena spojena s kopnom): Školjić i Ljuljevac.

Glavno obilježje reljefa je krš. Najstarije naslage su donjojurski i srednjojurski vapnenci. Krajem pliocena i početkom pleistocena na širem području današnje rijeke Krke nastala je erozijska Sjevernodalmatinska krška zaravan, koja se proteže većim dijelom slivnog područja rijeke Krke. Kanjon i ušće rijeke Krke nastali su u pleistocenu. Paleokanjon Krke danas je moguće pratiti uz južne obale Zlarina. Pretpostavlja se da je Krka u prošlosti imala deltni tip ušća, za razliku od današnjeg, rijasnog, koji je nastao kao rezultat ranoholocenskog poslijeglacijalnog izdizanja morske razine prije 18 000 godina, tijekom kojega se nivo mora podigao za 120- 125 metara. Ušće rijeke Krke, Šibenski zaljev i Kanal sv. Ante oblikovani su u holocenu (prije 8 500 godina) i dio su potopljenog ušća rijeke Krke.

Značajni krajobraz Kanal – luka nalazi se u eumediteranskoj vegetacijskoj zoni, u vegetacijskom pojasu vazdazelenih šuma U šumskoj vegetaciji prevladavaju alepski bor, hrast crnika i šmrika. Među gotovo šeststo viših biljaka ističe se nekoliko ilirsko-jadranskih endema.

Od sakralnih zdanja, na predjelu Martinska nalaze se ostaci crkve sv. Martina (15. st.), na desnoj strani Kanala kapela sv. Križa, malo dalje, na lijevoj strani, špilja, pregrađena u crkvu sv. Ante (prvi pisani spomen u 13. st.), u kojoj su nekad prebivali isposnici, među kojima početkom 17. st. i zadarski plemić Jeronim Detrico, a na predjelu Jadrije ostaci kapele sv. Andrije.

Na ulazu u Kanal sv. Ante vidljivi su tragovi dviju kula (toreta), između kojih je od 14. do 16. st., bio razapet, kao zadnja morska obrana grada, lanac koji je neprijateljskim brodovima sprečavao ulaz u Šibenski zaljev (luku).

Na izlazu iz Kanala sv. Ante, na otoku Ljuljevcu, na mjestu porušenog benediktinskog samostana sv. Nikole (izgrađenog 1065.), nalaze se bedemi tvrđave sv. Nikole.

Izgrađena je u 16. st. radi obrane Šibenika od osmanlijskih napada s mora. Tvrđavu je projektirao mletački vojni graditelj Gian Girolamo Sanmichelli. Izgradnja tvrđave počela je 1540., a dovršena je 1553. Donji dijelovi tvrđave izgrađeni su od bijelog kamena a gornji od opeke i sedre dovezene s rijeke Krke. Bila je opremljena s 32 topa. Pripadala je najvećim pomorskim utvrdama na istočnoj obali Jadrana: njezin izgled i veličina pokolebali bi i najmoćnijeg neprijatelja da uđe u Šibenik s morske strane. Tvrđava sv. Nikole jedinstveni je dio svjetske kulturne baštine pod okriljem UNESCO-a.