Zaštićene i ugrožene životinjske vrste u Šibensko-kninskoj županiji

Sisavci

Sredozemna medvjedica ( Monachus monachus)

Kategorija ugroženosti: RE – regionalno izumrla svojta

Ekologija: Vezana je uz priobalno more i morske špilje. U takvim skloništima se skriva, odmara i uzgaja potomstvo. Hrani se uglavnom ribama, glavonošcima i rakovima.

Razlozi ugroženosti: Najveći razlog je vjerojatno krivolov zbog štete koje nanosi ribarskim mrežama. Danas je cijela populacija vrste u kritičnoj fazi.

Od šišmiša su najugroženije slijedeće vrste:

Dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena svojta

Ekologija: Poglavito špiljska vrsta, ali je nađen i u rudnicima te napuštenim podrumima. Često mijenja skloništa, i ljeti i zimi. Povremeno se pri migraciji kolonije zadržavaju i na tavanima kuća i krovištima crkava. Lovi visoko u zraku, iznad šuma i polja.

Razlozi ugroženosti: Vrlo je osjetljiv na uznemirivanje, ali i na postavljanje željeznih rešetaka na vrata u špiljama. Ugrožen je vjerojatno i upotrebom pesticida, kao u sjevernijem dijelu srednje Europe gdje je zamijećen uočljivi pad brojnosti.

Dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii)

Kategorija ugroženosti: EN– ugrožena vrsta

Ekologija: Vrsta je vezana uz toplija krška područja: ljetne porodiljske kolonije su u špiljama i jamama s temperaturom do 17 °C i visokom vlagom. Zimska skloništa su mu u hladnijim i vlažnijim špiljama i jamama na temperaturi od 4 do 6°C, obično iznad ili u blizini podzemnih vodotoka.

Razlozi ugroženosti: Kao visoko specijalizirana vrsta vezana uz krške vodotoke i špilje posebno je osjetljiva na promjene u okolišu; ugrožena je gubitkom staništa (kanaliziranje vodotoka); stvaranjem umjetnih jezera s oscilirajućom razinom vode; promjenama sastava pridnenih zajednica u postojećim staništima onečišivanjem voda, uznemirivanjem kolonija s mladima i zimujućih kolonija u špiljama; mogućim turističkim uređivanjima špilja koje su poznate kao sklonište vrste.

Velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii)

Kategorija ugroženosti: VU – osjetljiva vrsta

Ekologija: Šumska vrsta, dolazi samo u prirodnim većinom listopadnim šumama sa starijim stablima, te u starim voćnjacima i parkovima. Lovi na čistinama i rubovima šuma, često sakuplja plijen koji čine uglavnom noćni leptiri i dvokrilci te razni beskrilni člankonošci s grančica i listova, ali i na tlu. Ljeti se zadržava u dupljama drveća, a zimuje u različitim podzemnim prirodnim ili umjetnim staništima, vjerojatno najviše u pukotinama.

Razlozi ugroženosti: Prekomjerna sječa starijih stabala s dupljama i prerana sječa starijih sastojina te upotreba pesticida u šumarstvu.

Blazijev potkovnjak (Rhinolophus blasii)

Kategorija ugroženosti: VU – osjetljiva populacija

Ekologija: Topli i suhi vegetacijom obrasli obronci, garizi i šibljaci u submediteranskom pojasu. Ljetne kolonije Blazijeva potkovnjaka su u osobito toplim špiljama ili u potkrovljima zgrada. Zimuje u špiljama s relativno visokom temperaturom, pa je i zimi često aktivan. U Hrvatskoj su, osim jedne ljetne kolonije , za sada poznate uglavnom samo manje zimske kolonije iz špilja. Čini se da je vrlo usko specijaliziran u prehrani: u Africi je zabilježeno da lovi gotovo jedino noćne leptire, no na jelovniku mu se nađu i termiti.

Razlozi ugroženosti: Mogući su razlozi ugroženosti gubitak staništa u špiljama zbog uznemirivanja turističkim posjetima i obnova odnosno izgradnja zgrada na način koji priječi boravak kolonija na tavanima, fumigacija špilja organoklornim pesticidima za vojne potrebe. O brojnosti populacije ove vrste u Hrvatskoj još nemamo sigurnih podataka, ali vrsta nije više opažana na nekim nalazištima poznatim iz sredine prošlog stoljeća i moglo bi se dogoditi da prijeđe i u višu kategoriju ugroženosti.

Južni potkovnjak (Rhinolophus euryale)

Kategorija ugroženosti: VU– osjetljiva vrsta

Ekologija: Livade s grmljem, grmolika vegetacija šibljaka, gariga i šuma s niskom pokrovnošću drveća. Kolonije su mu u špiljama, ljeti često tvori zajedničke kolonije s velikim potkovnjakom, riđim šišmišem i dugokrilim pršnjakom. Zimske kolonije su poznate u hladnijim jamama i špiljama, samostalne ili s velikim potkovnjakom, ali dosad u Hrvatskoj nije nađen u većem broj. U primorju je, prema zapažanjima autora, često aktivan i zimi.

Razlozi ugroženosti: Uznemirivanje prstenovanjem, špiljarenjem i intenzivna upotreba pesticida. O pretpostavljenom padu broja kolonija i brojnosti vrste u Hrvatskoj indikacija su brojni nalazi subfosilnih ostataka u špiljama na obali i otocima, a u kojima više nisu potvrđene niti ljetne niti zimske kolonije.

Jedno od glavnih obilježja Šibensko-kninske županije je da u njoj žive sve 3 velike zvijeri – vuk, ris i medvjed:

Vuk (Canis lupus) je strogo zaštićena vrsta. Vrsta je ugrožena fragmentiranjem staništa, ilegalnim odstrjelom, nedostatkom prirodnog plijena i ilegalnim trovanjima.

Ris (Lynx lynx) je strogo zaštićena vrsta. Vrsta je ugrožena fragmentiranjem staništa, ilegalnim odstrjelom te homozigotnošću unesene populacije koja je nastala od samo nekoliko jedinki.

Mrki ili smeđi medvjed (Ursus arctos) je zaštićena vrsta, odnosno lovna divljač . Vrsta je ugrožena uslijed fragmentiranja staništa – izgradnjom mreža prometnica koje onemogućavaju prirodnu migraciju te uzrokuju genetičku izolaciju pojedinih manjih populacija. Ilegalna i neuređena odlagališta otpada pridonose promjenama navika pojedinih životinja i približavanje ljudskim naseljima.

Dobri dupini (Tursiops truncatus) su vrlo društvene životinje i žive u skupinama.

U Jadranu obitava oko 220 jedinki Dobrog dupina, a može ih se vidjeti i u estuarijima nekih rijeka. U Šibensko kninskoj županiji obitava oko 50 jedinki. Dobri dupini su danas suočeni s mnogim problemima i opasnostima koji im otežavaju preživljavanje poput zaplitanja u ribarske mreže i velikog zagađivanja mora različitim otrovnim tvarima. Zvuk ima golemu važnost u njihovom životu jer ga koriste za traženje i hvatanje plijena, za komunikaciju s ostalima i za dobivanje akustične karte njihovog okoliša.

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija

Ekologija: Staništa u kojima žive dobri dupini su raznolika. Mediteranska populacija je gotovo isključivo vezana za priobalne vode što je stavlja u veći rizik s obzirom na interakciju s ljudima, te sve veću fragmentaciju pogodnih staništa. Dobri dupini su vrlo prilagodljivi i oportunisti u izboru hrane. Plijen su im uglavnom pridnene ribe, manje pelagičke vrste plave ribe, te u manjoj mjeri glavonošci i rakovi.

Razlozi ugroženosti: S obzirom na malu površinu i zatvorenost Jadranskoga mora, te velik pritisak stanovništva, osobito turista ljeti, dobri dupini u Jadranu suočeni su s više uzroka ugroženosti. Onečišćenje mora, koje dolazi ponajviše s kopna u obliku različitih ksenobiotika, procesom biomagnifikacije i bioakumulacije gomila se u velikim količinama u tkivima dupina jer se oni nalaze na kraju hranidbenih lanaca i žive razmjerno dugo. Taj utjecaj ima dugoročan učinak na populaciju, smanjuje reproduktivnu sposobnost jedinka, povećava smrtnost mladunaca, smanjenje imuniteta, pogoduje pojavi bolesti, parazitskih infekcija i patoloških promjena na organima. Prekomjerni izlov morskih organizama koji dobrom dupinu služe za hranu također mu ugrožava opstanak u Jadranu. Uznemirivanje u kritičnim staništima, poglavito plovilima, fizički onemogućavaju dupine u kretanju te boravku u za njih najpovoljnijim područjima. Onečišćenje bukom koju proizvode motori plovila onemogućava im komunikaciju i snalaženje, a naročito tijekom ljetnih mjeseci. Degradacija i fragmentacija staništa (povezana s košarenjem, izgradnjom u priobalju i sl.), slučajni ulov u mreže i namjerno ubijanje, te otpad (prvenstveno plutajuća plastika, ostaci mreža i sl.) kojega dupini povremeno progutaju ili se u njih zapetljavaju i zbog toga ugibaju, daljnji su uzroci ugroženosti. Svi navedeni uzroci zajedno dovode do stvaranja malih izoliranih populacija koje bez zaštite ne mogu dugoročno opstati.

Ptice:

Od ugrožene i strogo zaštićene ornitofaune koja potvrđeno ili moguće obitava na ovom području valja istaknuti slijedeće vrste:

Krški sokol (Falco biarmicus)

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Krševiti otvoreni predjeli, suhe stepe, pustinje i polupustinje. Također i suhe trnovite šikare, i druga suha otvorena staništa.Gnijezde se pretežito na liticama, rijetko na drveću ili ruševinama. Obično se gnijezde u starim gnijezdima drugih ptica (gavranova, vrana, orlova, supova i dr.), a rjeđe na goloj stijeni.

Pretežito se hrane sitnim i srednje velikim pticama (do veličine golubova i grlica, a izuzetno love i veći plijen). Love i druge kralješnjake i kukce. U nekim pustinjskim područjima gmazovi su vrlo važni u prehrani, a kukci su važan plijen kad su u rojevima. . Često love u paru.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, intenziviranje poljodjelstva, smanjenje količine plijena zbog preintenzivnog lova.

Prugasti orao (Hieraaetus fasciatus)

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitavaju u suhim sredozemnim, uglavnom šumskim i mješovitim područjima s travnjacima, garigom, makijom, rubovima poljoprivrednog zemljišta i sl. Izbjegavaju prostrane zatvorene šume. Gnijezda grade na liticima, rjeđe na velikim stablima, grade ga oba spola. Na teritoriju obično imaju 2-5 gnijezda koja često koriste naizmjenično. Pretežito se hrane srednje velikim sisavcima i pticama, rjeđe gmazovima. Kunići i jarebice glavni su plijen u većem dijelu areala. Love i zečeve, štakore, čavke, golubove, ševe, patke, druge grabljivice, čaplje i sl. Gušteri su čest plijen u području gdje ih ima u obilju. Najčešće love plijen koji je najbrojniji, a rijetko se hrane lešinom. Plijen pretežito grabe na tlu, ali i u grmlju, ptice i u letu. Slijede određene lovne rute, često se pojavljujući svakodnevno na istim mjestima.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, intenziviranje poljodjelstva, smanjenje populacija srednjih sisavaca, jarebica i trčki zbog preintenzivnog lova.

Mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus)

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitavaju uz slatke i bočate vode (jezera, ribnjake, riječne rukavce, riječna ušća) obrasle prostranim tršćacima. Izvan sezone gniježđenja često se zadržavaju u priobalju.

Razlozi ugroženosti: Nestajanje močvarnih područja, lov i krivolov.

Blistavi ibis (Plegadis falcinellus)

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena gnijezdeća populacija; EN – ugrožena preletnička populacija

Ekologija: Gnijezde se na prostranim, plitkim močvarama obraslim visokim, gustim tršćacima, rubovima jezera i rijeka, poplavnim nizinama, ušćima. Izvan sezone gniježđenja zadržavaju se i po plitkim priobalnim vodama. Hrane se pretežito kukcima i njihovim ličinkama. Love i vodene puževe, pijavice, gujavice, račiće. Punoglavci mogu biti važan privremen izvor hrane, a sitne ribe lovi samo izuzetno. Hrane se uglavnom u malim skupinama.

Razlozi ugroženosti: Nestajanje močvarnih područja, propadanje šaranskih ribnjaka, lov i krivolov.

Suri orao (Aquila chrysaetos)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Otvoreni predjeli pretežito s niskim raslinjem: planinski i kamenjarski pašnjaci, stjenovita područja, vrištine, polupustinje, tundra. U srednjoj i južnoj Europi pretežito u planinskim predjelima i području suhih mediteranskih pašnjaka i šikara. U prošlosti je bio rasprostranjen i u nizinskim područjima.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, intenziviranje poljodjelstva, odumiranje tradicionalnog stočarstva, smanjenje populacija srednjih sisavaca, jarebica i trčki zbog preintenzivnog lova, trovanje zvijeri, turizam i rekreativne aktivnosti.

Mali sokol (Falco columbarius)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Gnijezdi se po otvorenim predjelima s niskim, gustim raslinjem na visoravnima, brdima ili u nizinama. Izbjegavaju guste šume, otvorena područja s mnogo raštrkanog drveća, gola i strma planinska područja. Za zimovanja je najbrojniji na prostranim poljodjelskim površinama.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, intenziviranje poljodjelstva.

Eleonorin sokol (Falco eleonorae)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Eleonorin sokol se gnijezdi na liticama otoka i otočića. Druževni su, gnijezde se kolonijalno. Kolonije su obično od 5-20 pari, no ponekad i su i velike (do 200 ptica). Izvan sezone gniježđenja obično su samotni, u parovima ili po dvije ili tri ptice zajedno. Monogamni su, veze u paru su vjerojatno višegodišnje.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, turizam i rekreativne aktivnosti

Planinska ševa (Eremophila alpestris)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: U jugoistočnoj Europi obitavaju na planinskim pašnjacima, pogotovo onim s niskim oskudnim raslinjem. Gnijezdo grade na tlu, u niskom raslinju ili zaklonjeno malim busenjem. Gnijezdo gradi i na jajima leži ženka. Ljeti se hrane kukcima i s malo sjemenki, zimi pretežito sjemenkama. Hranu skupljaju na tlu. Sjemenke skupljaju sa biljaka, ponekad snažno privlačeći stabljike kako bi dosegle sjemenke.

Razlozi ugroženosti: Odumiranje tradicionalnog stočarstva, lov i krivolov.

Prugasti pozvizdač (Numenius phaeopus)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Gnijezde se u tundri, cretovima, vrištinama i vlažnim dolinama. Tijekom selidbe i zimovanja se zadržavaju uglavnom po morskim obalama, osobito u zaklonjenim uvalama i ušćima rijeka.

Izvan sezone gniježđenja su druževni, osobito za selidbi. Gnijezde se samotni parovi, ponekad i u rahlim skupinama, pogotovo ako je zbog konfiguracije terena ili raslinja osigurana vizualna izolacija parova. Monogamni su, veze često traju i dulje od jedne gnijezdeće sezone. Gnijezdo grade na golom tlu ili u niskom raslinju.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, uništavanje plitkih muljevitih i pjeskovitih morskih obala, turizam i rekreativne aktivnosti, skupljanje školjaka.

Velika ševa (Melanocorypha calandra)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitavaju po travnjacima i poljodjelskim površinama, ponekad i u područjima s raštrkanim grmljem ili niskim drvećem. Gnijezde se samotni parovi, no u područjima s visokom gustoćom gnijezda su katkad grupirana. Gnijezdo grade na tlu, među busenjem trave. U proljeće se pretežito hrane kukcima, zimi sjemenkama i izdancima trava. Hranu skupljaju na tlu, a ličinke i kukuljice kukaca iskapaju kljunom iz tla. Ponekad u letu pretražuju vrhove grmlja.

Razlozi ugroženosti: Intenziviranje poljodjelstva, lov i krivolov, uzimanje malih ptica iz gnijezda radi držanja u zatočeništvu.

Velika bijela čaplja (Egretta alba)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Gnijezde se na većim kopnenim ili priobalnim močvarama, ušćima rijeka i jezerima obala obraslih bujnim raslinjem. Za gniježđenje trebaju prostrane tršćake ili rogozike, rjeđe se gnijezde i na grmlju ili niskom drveću.

Razlozi ugroženosti: Nestajanje močvarnih područja, propadanje šaranskih ribnjaka, lov i krivolov. Donedavno je u Hrvatskoj bila gotovo izumrla, no posljednjih desetak godina broj joj pomalo raste i vraća se na stara gnijezdilišta. Gnijezdeća populacija je još uvijek ugrožena.

Bukavac (Botaurus stellaris)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitava u nizinskim močvarnim područjima s gustom i visokom močvarnom vegetacijom, posebno u prostranim tršćacima: prostrane bare i močvare, obale sporotekućih rijeka obrasle gustim močvarnim raslinjem, jezera, ušća i šaranski ribnjaci.

Razlozi ugroženosti: Nestajanje močvarnih područja s prostranim tršćacima i rogozicima, propadanje šaranskih ribnjaka, lov i krivolov.

Eja močvarica (Circus aeruginosus)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Gnijezdi se po otvorenim staništima uz slatke i bočate vode: močvare s prostranim tršćacima, bare, jezera i rijeke obala obraslih bujnim močvarnim raslinjem.

Razlozi ugroženosti: Nestajanje močvarnih područja, propadanje šaranskih ribnjaka, odumiranje tradicionalnog stočarstva, intenziviranje poljodjelstva, lov i krivolov.

Eja livadarka (Circus pygargus)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena vrsta gnijezdeća populacija

Ekologija: Prvotna su staništa na jugu areala bili travnjaci, a na sjeveru prostrane močvare. Tijekom 20. st. stoljeća prilagodile su se i na razna druga staništa: neobrađena polja, slane močvare, zarasle pijeske, klekom obrasle vrištine, a sve se više gnijezde i po obrađenim poljima, osobito u usjevima žitarica.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, intenziviranje poljodjelstva, odumiranje tradicionalnog stočarstva.

Žličarka (Platalea leucordia)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Gnijezde se na prostranim plitkim močvarama, ušćima rijeka i poplavnim nizinama.

Razlozi ugroženosti: Nestajanje močvarnih područja, propadanje šaranskih ribnjaka, lov i krivolov.

Afrička kukavica (Clamator glandarius)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitava u otvorenim hrastovim i borovim šumama, na obradivim površinama (npr. nasadima badema) i otvorenim područjima s raštrkanim drvećem, živicama i sl.

Razlozi ugroženosti: Najvjerojatnije se radi o rubnoj populaciji, vrsta još uvijek širi areal i možda će i u Hrvatskoj uskoro postati brojnija. Zasada nije moguće utvrditi da li ju što ugrožava i u kolikoj mjeri.

Sivi sokol (Falco peregrinus)

Kategorija ugroženosti: VU – rizična gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitavaju na raznolikim staništima od otvorenih do šumovitih područja, u unutrašnjosti i uz more. Za lov su im potrebna otvorena područja koja često uključuju različita vlažna ili priobalna staništa. Za gniježđenje trebaju litice, stijene ili druge strme, nepristupačne položaje (npr. tornjevi ili ruševine), a u dijelovima areala gnijezdi se i na stablima (u starim gnijezdima drugih ptica) ili na tlu.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, intenziviranje poljodjelstva, pesticidi, smanjenje populacija srednje velikih ptica zbog preintenzivnog lova, turizam i rekreativne aktivnosti.

Škanjac osaš (Pernis apivorus)

Kategorija ugroženosti: VU – rizična gnijezdeća populacija

Ekologija: Šume bogate proplancima, čistinama, prosjekama, sječevinama. Često i u mješovitom, mozaičnom krajoliku gdje su šume izmiješane s livadama, živicama, malim močvarama i sl.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, uređivanje šuma, intenziviranje poljodjelstva.

Zmijar (Circaetus gallicus) je najveća grabljivica na području Guduće. Redovito ga možemo vidjeti kako jedri nad platoom ili kanjonom, u potrazi za zmijama, gušterima ili drugim plijenom.

Kategorija ugroženosti: VU – rizična gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitava pretežito u područjima s toplom klimom i malo oborina što pogoduje obilju gmazova koji su zmijaru glavni plijen. Optimalno stanište su mu suha, sunčana, otvorena, kamenita, stjenovita ili pjeskovita područja ispresijecana šumama, šumarcima, makijom ili garigom.

Razlozi ugroženosti: Lov i krivolov, intenziviranje poljodjelstva, odumiranje tradicionalnog stočarstva.

Mala prutka (Actitis hypoleucos)

Kategorija ugroženosti: VU – rizična gnijezdeća populacija

Ekologija: Obitavaju uz rijeke, jezera i potoke, također i uz morske obale. Najdraže su im šljunkovite i kamenite obale, osobito uz gornje tokove rijeka.

Razlozi ugroženosti: Uređivanje rijeka, turizam i rekreativne aktivnosti, zagađenje voda, lov i krivolov.

Čaplja danguba (Ardea purpurea)

Kategorija ugroženosti: VU – rizična gnijezdeća populacija

Ekologija: Gnijezdi se na plitkim slatkovodnim močvarama s prostranim tršćacima, na jezerima, ribnjacima i sporotekućim rijekama obala obraslih gustom trskom ili rogozom. Pojedinačni parovi i male kolonije gnijezde se i na malim močvarama uz rijeke i riječne rukavce

Razlozi ugroženosti: Nestajanje močvarnih područja, propadanje šaranskih ribnjaka, lov i krivolov.

Vodozemci i gmazovi

Čovječja ribica (Proteus anguinus cf. anguinus) – populacije iz Gorskog kotara, Like i Dalmacije

Kategorija ugroženosti: VU – osjetljiva svojta

Ekologija: Nastanjuje tekuće i ujezerene vode krškog podzemlja, bogate podzemnom vodenom faunom. Pojedine jedinke za naglo povišenog vodostaja dotokom bujica bivaju povremeno izbačene izvan tipičnog staništa, tako da dospijevaju i u krške izvorišne vode.

Razlozi ugroženosti: Onečišćivanje podzemlja, osobito kemijskim otpadom, ali i pesticidima i umjetnim gnojivima. Fragmentacija areala i prekidanje dotoka hrane ispunjavanjem podzemnih šupljina velikim količinama betona prilikom hidroloških zahvata. Promjena razine ili smjera protoka podzemnih voda i promjene u brojnosti plijena u podzemnih zajednica onemogućivanjem periodičnog dotoka poplavnih voda bogatih organskim otpacima (detritusom).

Glavata želva (Caretta caretta) je najčešća i najbrojnija vrsta orskih kornjača u Jadranu. Često se može naći u blizini kopna. Hrani se ježincima, spužvama, rakovima i mekušcima. Duga je do jednog metra, a boja tijela joj varira između smeđe i smećkasto-crvene boje.

Glavata želva je već odavno na svjetskoj listi ugroženih životinja. Procijenjeno je da se godišnje u komercijane svrhe ulovi oko 2500 glavatih želvi.

Vrsta je ugrožena izlovom radi ilegalne prodaje, onečišćenjem mora plastičnim predmetima koje želve progutaju, nemogućnošću gniježđenja zbog korištenja pjeskovitih plaža u turističke svrhe te ugibanjem zbog slučajnog ulova ribarskim mrežama.

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena svojta

Ekologija: Glavata želva jaja polaže na pješčanim žalima. Otvorene pučinske vode predstavljaju pelagička razvojna staništa spolno-nezrelih životinja, a glavna takva područja u Sredozemlju nalaze su u njegovom istočnom i u zapadnom dijelu te u južnom Jadranu. Pridnena područja ishrane i zimovanja glavate želve smještena su u obalnim vodama kontinentalne podine, uglavnom na dubinama do 50 m, a u Sredozemlju su ograničena na njegov istočni dio. Glavata želva je vjerojatno jedina rezidentna vrsta morskih kornjača u Jadranu.

Razlozi ugroženosti: Glavni je razlog ugroženosti morskih kornjača u Jadranu slučajan ulov ribolovnim alatima. Uz slučajni ulov, koćarenje degradira pridnene zajednice neophodne za ishranu glavate želve te neposredno uznemirava rezidentne populacije u zimovalištima ili u hranidbenim staništima. Uz ribarstvo, na ugroženost vrste u Jadranu utječe i zagađenje mora krupnim otpadom (npr. plastikom) te anorganskim i organskim onečišćavalima.

Barska kornjača (Emys orbicularis l.) je crna sa žutim pjegama. Dužina carapaxa (oklop) joj je i do 20 cm. Trbušni dio oklopa, plastron, joj je žut sa neredovitim crnim mrljama. Mužjak i ženka dobro se raspoznaju po repu koji je kod mužiaka obično duži i deblji.

Emys orbicularis je skoro po čitavoj europi autohotna. Nažalost je u centralnoj europi skoro izumrla. Prehrana joj se sastoji od raznih insekata, punoglavaca, ribica i sličnog.

Kopnena kornjača, Čančara (Testudo hermanni) je izuzetno značajna i zakonom zaštićena vrsta hrvatske faune. Naseljava razmjerno usko i isprekidano područje europskog dijela Sredozemlja. U Hrvatskoj je česta na području Dalmacije i to po travnatim kamenjarskim ravnicama.

Zimsko razdoblje u stanju mirovanja provodi plitko zakopana pod zemljom.

Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena svojta

Ekologija: Stanište su mu gorski, pretplaninski i planinski pašnjaci krških planina iznad 1000 m, odnosno 1200 mnv. Vjerojatno živi i na nižim suhim kamenitim travnjacima izloženim buri, ali takvi nalazi su dosad rijetko potvrđeni. Period aktivnosti traje od sredine srpnja do kraja listopada, tj. do pojave prvih mrazova. Ženke izlegu samo oko tri, a najviše do pet mladih početkom rujna.

Razlozi ugroženosti: Sakupljanje za prodaju teraristima. Potencijalna opasnost za svojtu je i zapuštanje stočarstva, koje izazva sukcesiju livada u šume, kao i prevelika ispaša, ponovljeni požari te izgradnja različitih objekata, npr. radarskih stanica i cesta.

Ribe

U Čikoli žive dva isključivo endema Hrvatske (stenoedemi) turski klen (Telestes tursky) i dalmatinska gaovica (Phoxinellus dalmaticus). Obje riblje vrste naseljavaju samo rijeke Krku i Čikolu. Turski se klen tijekom sušnog razdoblja povlači u podzemne vode, posebice u izvor Čikole. – prema IUCN popisu je kritično ugrožena vrsta.

Dalmatinska-gaovica (Phoxinellus dalmaticus) spada u hrvatske stenoendeme, a živi u rijekama Krki i Čikoli. Međunarodno je zaštićena Europskom direktivom o zaštiti staništa. Razlikuje se od srodnih vrsta nizom osobina koje uključuju golo tijelo s koje su prisutne samo u području duž bočne pruge te vrlo malo duž središnje linĳe boka tĳela. Te su ljuske slabo okoštale i potpuno uložene u kožu. Naseljavaju čiste, krške vode sa sporotekućom i stajaćom vodom, kao što su rĳečni odvojci i pripadajuća močvarna staništa. Za vrĳeme ljetnih suša i tĳekom zimskih mjeseci povlače se u podzemne vode. Posebice se dalmatinska gaovica može pronaći u većim jatima pri ulasku ili izlasku iz podzemnih voda. Upravo je ta prilagodba na preživljavanje u podzemlju omogućila ovim ribama opstanak u krškim područjima. Hranu aktivno traže u pridnenom sloju ili među vegetacĳom. Hrane se ličinkama kukaca i račićima te drugim vodenim beskralješnjacima.

Turski klen (Telestes turskyi)

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena populacija.

Ekologija: Hrani se vodenim beskralješnjacima. živi u jatima.

Razlozi ugroženosti: Na smanjenje brojnosti svakako je utjecala regulacija i onečišćenje rijeke Krke i njezinih pritoka.

Cetinska ukliva (Telestes ukliva) je endemska vrsta u cetini, kritično je ugrožena. Naseljava spore tekuće i stajaće krške vode jadranskog sliva, a zadržava se i u izvorima i akumulacĳama. Preferira staništa s pješčanim i šljunkovitim dnom. Morfološki ove vrste karakterizira cjelovita bočna pruga, završna ili donja završna usta te izražena tamna pruga duž bokova tĳela od oka do kraja repnog drška. Hranu sakupljaju aktivnim pretraživanjem po dnu i u stupcu vode. Hrane se manjim vodenim beskralješnjacima, najčešće račićima i ličinkama vodenih kukaca. Veći primjerci mogu konzumirati i sitnu ribu.Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena populacija.

Ekologija: živi uglavnom u jatima, u izvorima, pritocima i akumulacijama, a zadržava se iznad pijeska ili šljunka. U nepovoljnu dijelu godine zalazi u podzemlje.

Hrani se beskralješnjacima, najviše račuićima i ličinkama kukaca.

Razlozi ugroženosti: onečišćenje i uništavanje staništa, vrlo uzak areal i unos alohtonih šaranskih vrsta. Velik utjecaj svakako ima i pregradnja rijeke Cetine, rascjepkanost staništa i oscilacije razine vode.

Zlousta (Salmothymus obtusirostris krkensis) je vrsta koja je živjela u vodama rijeke Krke još u davnoj Zemljinoj prošlosti. Ta je vrsta preživjela sve geološke, klimatske i druge promjene od prije nekih 70 milijuna godina, sve do naših dana. Živi u otvorenim dijelovima rijeke i nikad se ne skriva ispod kamenja. Nalazimo je u izvorskom dijelu rijeke Krke kod Knina kao endem jadranskog slijeva i hrvatski endem u izvorskom dijelu rijeke Krke kod Knina. U Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske je kao kritično ugrožena vrsta.

Mrijesti se u proljeće i to na krupnijem pijesku. Hrani se pretežito kukcima sa površine vode.

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena populacija.

Ekologija: Zlousta je reofilna podvrsta koja preferira čiste, hladne vode, bogate kisikom, a nastanjuje gornje tokove rijeke Krke. Boravi u dubljim dijelovima rijeke iznad pjeskovitoga dna, a rijetka je u brzacima. Hrani se uglavnom ličinkama vodenih kukaca i drugim vodenim beskralješnjacima.

Razlozi ugroženosti: regulacije i pregrađivanja vodotoka, onečišćenja, prekomjeran izlov, ribogojilišta uz područja koja nastanjuje i unos alohtonih salmonidnih vrsta.

Jadranska jesetra (Acipenser naccarii)

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena populacija.

Ekologija: Jadranska jesetra je pridnena vrsta koja nastanjuje slatke, bočate i slane vode Jadrana. Živi na mjestima gdje je dno muljevito ili pjeskovito. Uglavnom se zadržava blizu riječnih ušća, do 40 m dubine, premda se katkada spušta i dublje

Razlozi ugroženosti: Jadransku jesetru ugrožava onečišćenje vodotoka i pregrađivanje rijeka, čime se sprječavaju migracije. Veliki je problem i izlov nedoraslih jedinki.

Glavatica (Salmo marmoratus) naseljava rijeke Jadranskog sliva i kritično je ugrožena i strogo zaštićena vrsta. Kako joj samo ime kaže ima veliku glavu, jaku čeljust i jake zube. Tijelo joj je izduženo, valjkastog oblika, smeđe sive boje pa sve do tamno zelenkaste.

Po tijelu ima tamne pruge u vidu šara, a glava joj je poput mramora. Dostiže do 30 kg težine i ima kvalitetno meso.

Mrijesti se kad temperatura dostigne 8-13 stupnjeva.

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena populacija.

Ekologija: Glavatica je pridnena vrsta kojoj najviše odgovara čista, hladna i brza voda. Uglavnom se zadržava u mjestima vrtlo-ženja vode i rijetko zalazi u pliće dijelove rijeke. Pretežno se hrani manjim ribama i beskralježnjacima dna. Znatan udio u prehrani čine ličinke vodenih kukaca, osobito vodencvjetova i tulara.

Spolnu zrelost postiže u četvrtoj godini, a mrijesti se od studenog

Razlozi ugroženosti: Gradnja hidroelektrana koje onemogućuju migracije glavatice. Ribolov i nekontrolirani unos uzgojnih formapotočne pastrve, s kojom se ona križa, a i njihovi potomci se mogu razmnožavati.

Riječni zubatak (Salmo dentex)

Kategorija ugroženosti: CR – kritično ugrožena populacija.

Ekologija: Riječni zubatak je reofilna vrsta koja nastanjuje brže tekuće dijelove rijeka.

Razlozi ugroženosti: Riječnog zubatka ugrožava regulacija i pregrađivanje vodotoka te, kao i ostale pastrvske vrste, onečišćenje i globalno zatopljenje.

Visovačka pastrva (Salmo visovacensis)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Visovačka pastrva nastanjuje mirnije dijelove rijeke Krke, a na mrijest odlazi uzvodno u rijeku. Najviše preferira čistu, hladnu vodu, bogatu kisikom. Mlade jedinke visovačke pastrve hrane se sitnim vodenim beskralješ njacima, za razliku od odraslih koji se hrane sitnom ribom, uglavnom drljom i oštruljom.

Uzroci ugroženosti: Visovačku pastrvu ugrožava regulacija i pregrađivanje vodotoka, onečišćenje, globalno zatopljenje, prelov i unos alohtonih vrsta.

Visovački glavočić (Knipowitschia mrakovcici)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Ovo je pridnena, slatkovodna riba koja nastanjuje jezero Visovac na Krki.

Razlozi ugroženosti: Zbog iznimno ograni~ene rasprostranjenosti visovački je glavočić u kategoriji ugroženih vrsta, osjetljivih na eutrofikaciju, onečišćenje i svaku drugu promjenu staništa.

Primorska pastrva (Salmo farioides)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Odrasle jedinke primorske pastrve `ive u priobalnoj morskoj vodi, a mladi, koliko je poznato, nastanjuju čiste i hladne vode rijeke Krke i Neretve

Razlozi ugroženosti: Prirodna staništa i populacije primorske pastrve ugrožavaju regulacije i pregra|ivanje vodotoka, onečišćenje, prelov i unos alohtonih vrsta, osobito salmonidnih.

Slatkovodni glavočić (Padogobius bonelli)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Slatkovodni glavočić je pridnena vrsta koja živi u umjereno brzim tekućicama oblutasto-šljunkovitog korita, od razine mora do 400 m nadmorske visine, a dolazi i na rubovima jezera. Nastanjuje krške vodotoke, jezera i akumulacije od izvora do ušća. Podnosi temperaturni raspon od 10 do 18°C i pH od 7,0 do 7,5.

Razlozi ugroženosti: U svrhu očuvanja vrste nužno je smanjenje onečišćenja, odustajanje od regulacija krških rijeka i osnivanje ihtioloških rezervata.

Koljuška (Gasterosteus aculeatus) je mala „bodljasta“ ribica dugog tijela, glave i rostruma. Naraste najviše do 9 cm. Koljuška dolazi u nekoliko forma. Postoje morske, anadromne i potpuno slatkovodne populacije. Slatkovodne forme su zelenkastosmeđe, sa strana svjetlije, a trbuh im je bijel. Za mrijesta mužjaci postaju zelenkastoplavi, sa zelenim očima i prsnom regijom izrazito crvene ili narančaste boje.

Prehrana je vrlo raznolika, a hranu čine trzalci, račići, vodeni i leteći kukci te male ribe.

Rast mladih je brz, pa u prvoj godini narastu 2-5 cm. U morskom okružju rastu brže nego u slatkim vodama.

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Živi na velikom broju različitih staništa, poput obalnih dijelova mora, ušća rijeka, bočatih voda i jezera. Postoje tri ekološki različite forme (ekotipa) od kojih se jedna čitava života zadržava u morima, druga u slatkim vodama, dok je treća migratorna i odlazi na mrijest iz mora u slatke vode (anadromna). U slatkim vodama najčešće naseljavaju gusto obrasle vodotoke s dobrim protokom, ili stajaće vode u kojima je dno pješčano ili muljevito.

Razlozi ugroženosti: Globalno nije ugrožena vrsta, međutim u Hrvatskoj ima prilično točkastu rasprostranjenost, a na nekim je područjima pod većim pritiskom. Slabo podnosi smanjenje koncentracije kisika u vodi, pa svako onečišćenje vodotoka ugrožava njezine razmjerno male populacije. Uz onečišćenje ugrožava je ograničen broj lokaliteta na kojima dolazi i nestanak prirodnih bočatih staništa. Na nekim je lokalitetima već nestala (ušće Mirne, Dragonje itd.).

Mren (Barbus plebejus)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Nastanjuje brže tekuće vode i nizinske zone rijeka, bogate kisikom. Do pete-šeste godine živi u manjim jatima, a starije su ribe najčešće solitarne.

Razlozi ugroženosti: Nužno je odrediti kolika je dopuštena veličina ribe za ribolov, spriječiti ili smanjiti onečišćenje vodotoka i onemogućiti daljnje unošenje stranih vrsta.

Primorski peš (Cottus ferrugineus)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Živi u područjima s brzom i čistom vodom.

Razlozi ugroženosti: Uništavanje prirodnih staništa i unos alohtonih vrsta.

Oštrulja (Aulopyge huegelii) živi u krškim rijekama Cetini, Krki, Čikoli i Zrmanji. Stanište oštrulja su tekuće vode krških terena, i to uglavnom ponornice. Živi u plovama koje u jesenskom razdoblju migriraju u podzemne vode, a u proljeće, kada razina vode poraste, vraćaju se u nadzemne tokove.

Tijelo oštrulje je golo, što je česta prilagodba riba podzemnom načinu života. Glava im je zašiljena, a na usnama se nalaze četiri brčića. Tijelo je žućkastosive boje, sa sitnim crnim mrljama po leđnoj i repnoj peraji i valovitom bočnom prugom. Obično naraste 9-12 cm, a zabilježeni su i primjerci dugi oko 25 cm.

Hrani se algama, zooplanktonom i beskralješnjacima, među kojima i vodenim ličinkama kukaca.

Mrijest počinje krajem travnja, a mužjak i ženka spolno se razlikuju. Tijekom mrijesta mužjak je svjetlije obojen i po tijelu dobiva tamnije mrlje.

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija.

Ekologija: Stanište oštrulje su tekuće vode krškog terena, uglavnom ponornice. Živi u jatima koja u jesen vjerojatno migriraju u podzemne vode, a u proljeće (kada poraste razina vode) se vraćaju u nadzemne tokove. Hrani se perifitonom, planktonskim i bentonskim algama, zooplantkonom i beskralješnjacima, među kojima najviše trzalcima, a i vodenim ličinkama kukaca.

Razlozi ugroženosti: Izgradnja hidroakumulacija i intenzivna regulacija vodotoka.

Glavočić trnotrus (Pomatoschistus canestrinii)

Kategorija ugroženosti: EN – ugrožena populacija

Ekologija: Glavočić crnotrus živi u moru i u slatkim vodama, ali uvijek blizu ušća ili laguna. Preferira muljevita dna s oskudnom vegetacijom ili prekrivena algom Ulva sp. U zimskom razdoblju povlači se u područja s manjim salinitetom.

Razlozi ugroženosti: Osnovni razlozi ugroženosti su onečišćenja i promjene ušća rijeka. Ostali podatci o ugroženosti nedostaju zbog slabog poznavanja biologije vrste.

Ilirski klen (Squalius illyricus) je autohtona vrsta i endem jadranskog slijeva. Nastanjuje prilično uzak areal. To je riba veličine do 40 cm. Tijelo mu je vretenasta oblika, a glava uska. Hrani se širokim spektrom hrane biljnog i životinjskog podrijetla.

Mrijesti se od početka svibnja do kraja lipnja. Živi u čistim i brzim krškim rijekama i jezerima.Kategorija ugroženosti: VU – rizična populacija.

Ekologija: Ilirski klen je bentopelagička vrsta koja živi u čistim i brzim krškim rijekama i jezerima temperature vode 5 – 25° . Pripada zoofitobentofagnom tipu te se hrani širokim spektrom hrane životinjskog i biljnog podrijetla.

Uzroci ugroženosti: Ilirski klen ima prilično uzak areal. Pogoršanje stanišnih uvjeta i snažan antropogeni utjecaj na rijekama Cetini i Krki uzrokuju smanjenja populacija.

Dalmatinska gaovica (Phoxinellus dalmaticus)

Kategorija ugroženosti: VU – rizična populacija.

Ekologija: Jedinke su zabilježene na mjestima sa sporo tekućom i stajaćom vodom, poput mirnijih odvojaka rijeke i susjednih močvarnih mikrostaništa. U krškim izvorima može se naći u većim jatima pri izlasku iz podzemnih voda ili pri ulasku u njih.

Uzroci ugroženosti: Izgradnja hidroelektrana, industrije i gradskih naselja dovela je do unišavanja prirodnih staništa i do pogoršanja kakvoće voda.

Cetinski vijun (Cobitis dalmatina) je autohtona vrsta, endem jadranskog slijeva i hrvatski endem. Cetinski vĳun obitava u rĳeci Cetini i jezerima na njoj. To su neobične male ribe koje su vrlo skrovite i slabo poznate. Šareno su obojeni. Blĳedožuto je tĳelo na bokovima i leđima prekriveno smeđecrnim točkama, mrljama i prugama pa izgledaju vrlo zanimljivo. Danju se skrivaju zakopani u dno odakle im najčešće vire samo oči i usta. Noću postaju aktivni kada pomoću brkova i mirisa traže hranu. Zbog slabe pokretljivosti zauzimaju prilično mali životni prostor. Životni im je vĳek dosta kratak te ne žive dulje od pet godina.Kategorija ugroženosti: VU – rizična populacija.

Ekologija: Cetinski vijun živi u sporo tekućim i ujezerenim dijelovima rijeke Cetine. Nastanjuje područja gdje voda nije topla i gdje je dno pjeskovito, šljunkovito ili obraslo gustom podvodnom vegetacijom. Izbjegava previše muljevita dna. Cetinski vijun živi pojedinačno ne stvarajući plove. Skriva se u pijesku.

Hranidbena aktivnost slijedi sezonski ciklus u kojemu zimi posve izostaje ili je vrlo slaba, dok je sredinom ljeta vrlo jaka. Hrani se pretežito pridnenim organizmima ili onima koji žive na vodenim biljkama.

Uzroci ugroženosti: Brojne hidroelektrane na Cetini dovode do nagle promjene razine vode te ugrožavaju ovu vrstu. Cetinskog vijuna ugrožava i onečičćenje te unos alohtonih vrsta.

Primorska uklija (Alburnus albidus)

Kategorija ugroženosti: VU – rizična populacija.

Ekologija: Mrijeste se od početka lipnja do kolovoza, u plitkoj vodi s pjeskovitim ili šljunkovitim dnom. Jaja odlažu na vodenu vegetaciju. S životnim vijekom od nekih pet godina, primorska uklija ide u red kratkoživućih vrsta.

Uzroci ugroženosti: Zabilježen je trend smanjenja područja rasprostranjenosti ove vrste, čemu su pridonijeli smanjenje kvalitete staništa i sve snažniji pritisak alohtonih vrsta.

Riječna babica (Blennius fluviatilis) je autohtona vrsta, zaštićena Bernskom konvencijom. Jedina je od jadranskih babica koja živi u slatkoj vodi, a ponekad se uhvati na ušćima rijeka u more. Stanište su joj rijeke i jezera, gdje se hrani sitnim životinjicama, a živi u plićoj vodi. Razmnožava se od travnja do svibnja, a može narasti do 15 cm. Na velikom dijelu staništa se smatra ugroženom vrstom.

Kategorija ugroženosti: VU – rizična populacija.

Ekologija: Dolazi u donjim dijelovima rijeka, bočatim vodama i u blizini ušća u mora. Naseljava potoke, rijeke, kanale, jezera i estuarije rijeka u razmjerno plitkoj vodi, a katkada se može naći i u moru. To je pridnena riba koja preferira staništa stjenovitih dna s brzim protokom vode.

Uzroci ugroženosti: Nestanak staništa i onečišćenje vodotoka te prekomjerno crpljenje slatkovodnih izvora glavni su razlozi ugroženosti riječne babice u jadranskim vodotocima.

Potočna pastrva (Salmo trutta) ima sivozelena leđa sa izraženim pjegama koje stvaraju mramorni uzorak. Bež ili zelenožute mrlje na bokovima pomiješane su sa crvenim i plavim mrljama. Bijeli trbuh nijansiran je narančastom bojom koja se zatamnjuje, a u vrijeme mriještenja postaje gotovo crna. Repna, trbušna i leđna peraja obrubljene su bijelim mrljama. Obično naraste do 40cm dužine, ali u nekim našim kraškim rijekama koje imaju vrlo dobre životne uvjete, nalaze se primjerci i od desetak kilograma. Bitni uvjeti za njezin život su količina kisika u vodi, brzina protoka i temperatura vode.

Kategorija ugroženosti: VU – rizična populacija.

Ekologija: Najčešće naseljava brze, hladne, plitke tekućice planinskih vodotoka do 2500 m n.v., na temperaturi vode od 2 do 16ºC, a može se naći i u ravničarskim rijekama i jezerima.

Uzroci ugroženosti: promjene u okolišu i onečišćenje, promjene vodnog režima, sječa šuma uz rubne dijelove potoka i rijeka čime se mijenjaju mikroklimatski uvjeti, poribljivanje vodotoka.

Leptiri

Gorski plavac (Maculinea rebeli)

Kategorija ugroženosti: VU – rizična populacija.

Ekologija: Stanište su mu suhe livade planinskog pojasa s biljkom hraniteljicom i mravinjacima vrste Myrmica schenki, iako su gusjenice nađene i u mravinjacima nekih drugih vrsta kao npr. M. Scabrinoides i M. Sabuleti. Životni ciklus je sličan kao i drugih vrsta roda Maculinea uz drugu vrsta mravi, te uz drugu ovipozicijsku i biljku hraniteljicu, koja je kod velikog gorskog plavca križna sirištara Gentiana cruciata (por. Gentianaceae).

Razlozi ugroženosti: Vrsta je ugrožena zbog promjena u poljoprivrednoj proizvodnji, koje su odnijele dosadašnje režime košnje, kao i donijele nove vrste na livade da bi se povećala kvaliteta sijena. Dodatni problemi su izgradnja, te izolacija i fragmentacija staništa. Prema istraživanjima provedenima pri izradi Europske crvene knjige, zadnjih 25 godina stvarna rasprostranjenost je smanjena od 20-50% ovisno o državi. Podaci za Hrvatsku su nepoznati tim više što je vrsta nedavno odvojena od slične M. Alcon, pa postoji mogućnost zamjene vrsta, odnosno starih podataka.

Dalmatinski okaš (Proterebia afra dalmata)

Dalmatinski je okaš svojevrsni simbol leptira Dalmacije, budući da mu je rasprostranjenost vrlo ograničena, od otoka Paga na sjeveru pa do sjeverne strane Biokova na jugu. Dugo vremena smatralo se da se radi o iznimno rijetkoj vrste te je bilo potrebno mnogo godina od samog opisa vrste da se pronađu dodatne populacije. Razlog tome je rani let vrste koja je aktivna od ožujka do svibnja. Iako relativno mnogobrojna na pogodnim staništima, uznapredovalo zarastanje nekadašnjih pašnjaka uvelike prijeti opstanku ove vrsta u mnogim dijelovima Dalmacije.

Školjkaši

Plemenita periska (Pinna nobilis)

Plemenita periska živi na pjeskovitom dnu plitkih priobalnih područja prednjim, šiljastim dijelom ljušture zakopana u sediment, na dubinama od 2 do 30 m. Posebno je značajna u livadama morskih cvjetnica, ali je gustoća njezinog naselja rijetko veća od jednog primjerka na 10 metara četvornih površine morskog dna. Ljušture, naročito starijih primjeraka, redovito su bogato obrasle algama, spužvama, cjevašima, mahovnjacima i drugim manjim sjedilačkim životinjama.

Periska je sredozemni endem i rasprostranjena je u čitavom Jadranu. Ova je vrsta najveći školjkaš u Sredozemnom i Jadranskom moru te je vrlo cijenjeni ukras i traženi suvenir

Žarnjaci

Crveni koralj (Corallium rubrum) ima tvrdi skelet koji je cijenjen kao materijal za izradu nakita i u današnje vrijeme se, zbog pretjeranog vađenja, smatra ugroženom vrstom. Crveni koralji rastu na padinama grebena, pećinama, udubinama i pukotinama na dubinama od 30 do 250 metara. Pogoduje im blagotvorno djelovanje morskih struja, minimalne mijene temperature i slanosti mora. Razgranata stabalca crvenog koralja obično narastu otprilike 30 cm. Između crvene tvrde vapnenaste osi grančica koralja i mekane, nešto svjetlije, kore buja kolonija životinjica. Ispupčenja s rupicama otvori su kroz koje te male životinje imaju doticaj s vanjskim svijetom. Od tvrdog dijela crvenoga stabalca izrađuju se skupocjeni nakit i drugi ukrasni predmeti.

Ljubičasta gorgonija -velika rožnjača (Paramuricea clavata)

Obitava na 20-150 m dubine. Polipi ovoga koralja grade kolonije u obliku razgranatog lepezastog stabla tamno crvene ili ljubičaste boje. Polipi su veliki oko 1 cm i imaju 8 lovki. Unutarnji dio mu je rožnat, a na površini se nalazi mekana sluzava ovojnica u kojoj se nalaze polipi. Kolonija može narasti do promjera od 100 cm.

Nalazi se na strmim stjenovitim zidovima, na mjestima gdje su jače morske struje u Jadranskom i Sredozemnom moru. Hrani se planktonom koji mu donosi morska struja.